Hier eins von Rudolf Maric  MOM HRVATSKOM NARODUHrvatima svuda, Hvaljen Isus (Grüß Gott)velim, i sve najbolje, od srca želim. Hrabar je to narod , slavan i dican , na svoju slavu, ponosan i vican. Od stoljeca sedmog, kako pjesma kaže, kroz notu i tamburicu, još ju je slušat draže. Ima nas jednako svuda, i u svijetu i doma, u to može da posumnja, jedino „nevjerni Toma“. Prošetat cu zacas, kroz naše krajeve svuda, kroz Lijepu Našu , zavirit odasvuda. Istranin je Hrvat, koji svakoga poštuje i prima, i zbog toga, veliki broj prijatelja ima. Licanin kršni , sa fesom na glavi, s njim se ponosi, i tradiciju slavi. O Dalmatincima , ne bih želio dužit, o njima cu se, najboljim rijecnikom služit. Mnogi im svijet, ljeti dolazi , i tek kad sezona mine , ponovno odlazi. Krasi ih, Hajduk splitski , ponos i dika , dalmatinski. Što reci , o Hercegovcu- Eri, sretan je taj , brige ne beri. Dvadeset pet, i više ljeta, njih pohodi , Majka Božja Sveta . Gospa naša sveta, jest`doli´, i citav svijet se, njoj moli. Lurd,Fatima , Sirakuza ,Loreto, i mi imamo Medugorje, naše mjesto sveto. Slavonac neda, na svoj kraj, jer zna da je od njega, bolji samo raj. Njegova žitna polja, što se izdaleka žute, cuvaju ga uvijek, od gladi i nevolje ljute. Bosance tvrdi, o tebi se vicevi nižu, ti sa smjehom odgovaraš, dobri konji prašinu dižu. Zagorac i Prigorac, susjeda dva, dignimo demizonke, živjeli nam obadva. I Bunjevcu je ovdje, nadeno mjesto, i na njega ja , pomislim cesto. On se iza svog, imena skrio, ali znamo mi da je on, Hrvat uvijek bio. Niti Medimurca, ne smijemo zaboravit, i sve naj ljepše, o njemu zborit. A što bih tek na kraju, o Zagrebu rek`o`, pa da bi o Hrvatima, bolju sliku stek`o`. Dinamo ,Dinamo , plavi,plavi, iz mnogih grla se ori, i cesto titula slavi. Ali ,to nije samo grad, poznat po Dinamu, tu možeš sresti , i najljepšu damu. Hrvatski je to, najveci grad, i glavni grad, HRVATSKE DRŽAVE SAD. Prema njemu , svi gravitiraju , i lijepe snove, o buducnosti snivaju. Marija Bistrica, i cijeli Zagorski kraj, tek sada razumijem, Što znaci ono“naj“. Mogao bih ovako , o Hrvatima još dugo,dugo, ali bih onda ostao , sa vama predugo. Konacno gle , stigoh do kraja, rekoh u sebi, „da se više ne nabraja“. Zasviraj, i za pas zadjeni, stare se izreke drži, uvijek je na cijeni. Zato mi sada, Zbogom ostajte, i svoje brige, u Božje ruke predajte. Von Rudolf Maric auf http://www.stranjani.de/content/category/5/14/143/CROacijo-iz duše te ljubim  |